Foto: Screenshot/federalna.ba
Lijepi predjeli – specifičan status. Povratničko naselje Koraj, na samim obroncima Majevice, primjer je dobro organizovane zajednice. Geografski položaj im je takav da mještani ovog kraja žive na području jedne, ali – zbog blizine – evidentirani su u opštini drugog bh. entiteta, te ne mogu u potpunosti ostvariti svoja prava. A potrebe su velike…
- Video prilog pogledajte OVDJE.
„Koraj je kao raj. Ali sve je manje naroda u Koraju i to nam je najveći problem“, kaže Zijad Smajić, predsjednik MZ Koraj.
Od nekadašnjih 2.000, danas je u Koraju tek oko 750 domaćinstava. Pretežno je to starije stanovništvo. Mladi su, u potrazi za boljim životom, odavno napustili ove krajeve.
„U Koraju se živjelo kao u bajci. Narod vrijedan, 3.500 ljudi, naselje bogato, kuće, fabrika Interplet, škola, preko 600 đaka, bogat život, kultura… Koraj predratni i ovaj kad uporedite – to je strašno. Ali nekako se ovaj narod bori, radi. Vratili su se na ta imanja“, priča Razija Sijerić, učiteljica u penziji.
Smajić ističe kako su u zadnjih 10 godina izgubili 400 stanovnika: „Što prirodnom smrću, što ekonomskim migracijama. Pogotovo omladina, ne videći perspektivu ovdje, idu za boljim životom. Svake godine u prvi razred se upiše troje, četvero ili petero. Kad je šestero, to je puna kapa“.
„Kad polaze u školu ujutru, na prste da se izbroje. Ja, kao prosvjetni radnik, kad ih ujutro vidim da kupuju sendviče, oplačem. Kad se sjetim da sam radila u školi sa 1.000 đaka, a sad ih je manje od 100“, nastavlja nekadašnja učiteljica.
Ulaganja Federalnog ministarstva, ali i opština Lopare i Čelić u održivi povratak dala su značajne rezultate na poboljšanju uslova života ljudi ovoga majevičkog kraja. Zbog geografskog položaja, često u šali znaju reći da su „ničija zemlja“.
„Veliki je problem to što smo mi razapeti između dva entiteta – dvije opštine. Politički ne možemo da utičemo u Loparama, nismo aktivni, jer nemamo dovoljan broj glasača. U Čeliću, opet, imamo svoje predstavnike, ali tamo postoje zakonske regulative preko kojih se ne može preko entiteta ulagati. Onda, zdravstveno osiguranje, boračka primanja, zapošljavanje, liječenje. Biti na entitetskoj liniji ima i prednosti. Mi smo na tromeđi – Bijeljina – Tuzla – Brčko, ista nam je udaljenost u ta tri grada“, kaže Smajić.
A to je velika pogodnost za ovaj voćarski kraj kada je u pitanju robna
razmjena, s obzirom na to da 90% mještana Koraja živi od poljoprivrede. Ovih dana berba šljive na Majevici u punom je jeku. Emir Karasuljić na svojih više od 800 stabala proizvodi šljivu vrhunskog kvaliteta. Godina je, kažu, teška za proizvodnju, ali rezultati nisu izostali: „Imam šljive 4-5 vrsta. Bude teško, sad šta će biti – vidjećemo. Rodila je solidno. Šljivu vozim u Sarajevo, a većina mojih komšija vozi za Njemačku“.
Još jedan gorući problem je neredovno vodosnabdijevanje u ljetnom periodu. Neophodna im je gradnja akumulacionih kapaciteta, za šta očekuju podršku sa lokalnog, ali i entitetskog nivoa.
