Mirko Kožul iz Širokog Brijega, strastveni je kolekcionar starih predmeta koje godinama prikuplja u staroj porodičoj kući. Ima više od hiljadu eksponata, a najstariji je iz 19. vijeka. Radi o se duhovnom zadovoljstvu, kojim starine i vrijedne predmete koje su koristili njegovi preci želi sačuvati od zaborava. Na njihovu vrijednost nastoji ukazati i mlađim generacijama.
U staroj porodičnoj kući sagrađenoj 1830. godine, Širokobriježanin Mirko Kožul već duži niz godina prikuplja stare i rijetke predmete koje mnogi izbacuju iz svojih domova, a u kojima je on prepoznao istinsku vrijednost. Za njegov hobi ubrzo se pročulo, te su mu komšije i prijatelji odlučili pomoći, donoseći stare predmete i antikvitete koji su se na području Hercegovine ne tako davno koristili.
“Većinu su mi ljudi darovali, jedan dio sam kupio, jedan dio je sačuvan , a njaveću količinu su mi darovali ljudi iz Turčinovića, moji prijatelji iz susjednih sela. Sačuvan je bačvaski alat, kovački alat, alat za preradu vune, tu je tkalački sta od moje pokojne tetke, tu su tazna zvona, tronožci“, kaže Mirko Kožul.
Svaki predmet imao je svoju svrhu, a Mirko svakom zna porijeklo i godinu – od posuđa, alata, odjeće. Svi oni su isključivo su sa Širokobriješkog podneblja.
“Najstariji predmet je jedan kantar iz 1860. otprilike, a ova škrinja je iz 1905 godine, a ono tamo je najstarija škrinja iz 1800 godine to je poklon od jedne stare bake a škrinja je od njene babe“, dodaje Mirko Kožul.
Sve je počelo kao hobi i priznaje da je i danas tako
Iz velike ljubavi i sam je krenuo u izradu predmeta u obliku kakvom su se nekad koristili.
“Ja svaki dan samo maštam o tome i danas sam od jednog čovjeka dobio krto i svaki ovaj artikal je zaštićen od daljeg propadanja. Dosta sam uložio u zaštitu, ali ne želim više da bojim bezbojnim lakom kako ne bi bilo modernije nego da bude izvorno, buduća pokloljena će vjerovatno vidjeti i znati kako je to nekad bilo i kako su stari ljudi koristili”, kaže Mirko.
Ljudi danas, kaže Mirko, nisu svjesni prave vrijednosti ovih eksponata, pa da bi tradiciju, barem onoliko koliko on može kao pojedinac, otrgnuo od zaborava sve predmete planira premjestiti u Muzej koji će otvoriti u svom dvorištu, jer njegova životna misija je, poručuje skupljati starine kako bi ih očuvao i prenio na sljedeće generacije.
