Foto: Screenshot/federalna.ba
Šindru, koja se stoljećima koristi za pokrivanje kuća i drugih objekata na našem, ali i prostoru Evrope, danas proizvode tek rijetki majstori na koje se dugo čeka. Posebno je umijeće pronaći drvo za šindru, jer samo nekoliko procenata stabala u šumi je idealno za to. Hazim Mehić iz vlašićkog sela Mudrike jedan je od rijetkih majstora za izradu šindre, kojem ovaj posao osigurava dostojanstven život.
- Video pogledajte OVDJE.
Izradu danas izuzetno tražene šindre koja, umjesto kuća, krasi hotele, vikendice i vjerske objekte, Hazim je naučio još kao 12-godišnji dječak radeći sa svojim rahmetli ocem koji ga je decenijama uvodio u sve tajne odabira i obrade drveta. I od tada do danas drvo je bilo i ostalo njegova ljubav, ali i izvor prihoda. Punih četrdeset godina radio je u šumi kao sjekač sa motornom pilom, te osvajao brojne nagrade na takmičenjima, a u brzini oštrenja pila nije mu bilo premca u bivšoj državi, ali i šire. I sve te godine stjecao je poseban osjećaj za odabir drveta.
S godinama se umjesto isključivo ručnog rada, Hazim odlučio za mašinu, koja kaže zamjenjuje najmanje pet radnika i na kojoj on sam uradi dnevno i do dvije hiljade komada. Slijedi dorada bradvom, zatim falcovanje i zaštita da bi šindra bila spremna za krov.
„Za jedan krov od 100 kvadrata treba 1.500 komada šindre, a to radim deset dana – 150 komada prosjek. Hrastova šindra je daleko kvalitetnija nego lim i više može izdržati godina nego lim i bilo koje drvo“, priča on.
No, rijetki imaju novca za hrastovu šindru koja po komadu košta pet maraka, ali zato traje stotinu godina, objašnjava Hazim i ističe da se šindra najviše traži u Srbiji, a u našoj zemlji u okolini Sarajeva. U poslu pokrivanja krovova šindrom sa njim su još četvorica penzionera, koji su, baš kao i Hazim, nakon odlaska u pune starosne penzije, dovedeni na ivicu gladi i prinuđeni da rade dok ih zdravlje služi.
„Moja penzija je 500 KM, a 40 godina radnog staža sa motornom pilom. Nekad se neko sa mnom dičio, donosio sam pehare sa takmičenja, a sad radim ovo što radim zato što moram“, dodaje Hazim Mehić.
I dok bradvom znalački obrađuje smrčevo drvo za šindru, Hazim nam s gorčinom u glasu kaže kako je sretan što su mu djeca otišla u bijeli svijet. Bit će im, kaže, u početku teško, ali će barem u penziji i starosti biti sigurniji od njega. Jer po visini penzije država njemu za svaku godinu radnog staža da tek nešto više od deset maraka. Oblikovanje drveta bradvom, uz finansijsku korist, smanjuje mu i gorčinu zbog odnosa države prema njemu i desetinama hiljada penzionera koji su 40 godina radili i punili fondove, a danas su na ivici gladi, od koje njega, u osmoj deceniji života, spašava izrada šindre.
